PRAĆENJE RAZVOJA DJETETA I PLANIRANJE UZ POMOĆ RAZVOJNIH MAPA

PRAĆENJE RAZVOJA DJETETA I PLANIRANJE UZ POMOĆ RAZVOJNIH MAPA

Edukacija pod nazivom „Praćenje razvoja djeteta i planiranje uz pomoć razvojnih mapa“ organizirano je u suradnji sa stručnim suradnicima Pučkog otvorenog učilišta „Korak po korak“ iz Zagreba u sklopu EU projekta „Maslačak – prijatelj djece“, a bila je namijenjena odgojiteljicama naše ustanove.

Kolegica Bojana Gotlin, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja – savjetnica, bila je voditeljica ove edukacije.

Sadržaji edukacije dali su odgovore na slijedeća pitanja:

  1. Čemu služi razvojna mapa?
  2. Što čini sadržaj razvojne mape?
  3. Vremensko razdoblje koje obuhvaća razvojna mapa.
  4. Tko vodi razvojnu mapu?
  5. Dodatni izvori podataka za popunu razvojne mape.
  6. Dokumentiranje i prikupljanje podataka o djetetu.
  7. Načini prikupljanja podataka o djetetu.
  8. Primjeri sadržaja razvojne mape.
  9. Primjer individualnog plana odgojno – obrazovnog rada s djetetom rane i predškolske dobi.

Što je individualna razvojna mapa?

Individualna razvojna mapa je sredstvo praćenja i planiranja odgojno – obrazovnog rada u sustavu ranog i predškolskog odgoja koje na jednom mjestu, sustavno i dokumentirano, prikazuje temeljne prekretnice u tjelesnom i mentalnom razvoju djeteta od rođenja do sedme godine života.

Individualna razvojna mapa važan je čimbenik odnosa na relaciji DIJETE – ODGOJITELJ – RODITELJ radi stvaranja boljih partnerskih veza i odnosa.

Čemu služi razvojna mapa?

  1. Pomaže u osmišljavanju individualiziranog pristupa s ciljem da dijete postigne najbolji optimalni razvoj u skladu s njegovim sposobnostima i jakim stranama.
  2. Razvojna mapa je spona u komunikaciji roditelja i odgojitelja.

Kao spona u komunikaciji roditelja i odgojitelja razvojna mapa djeteta koristi se kod:

  • organiziranja individualnih razgovora;
  • određivanja ciljeva za dijete (roditelji i odgojitelji se dogovaraju o aktivnostima i načinu njihova provođenja kod kuće i u vrtiću, kako bi se postavljene zadaće na putu do cilja i realizirale;
  • omogućuje stvaranje roditeljske slike o odgojitelju, kao stručnoj i kompetentnoj osobi, koja prati i potiče razvoj njegovog djeteta.

Što čini sadržaj mape?

Sadržaj mape temeljno čine:

  • podaci o djetetu: ime i prezime, nadnevak rođenja, članovi obitelji, što voli jesti, najboljji prijatelji i slično,
  • područja razvoja: socio-emocionalni razvoj, spoznajni razvoj, motorički razvoj, jezični razvoj i razvoj kreativnosti.

Vremensko razdoblje koje obuhvaća razvojna mapa

Učestalost vođenja razvojne mape djeteta može biti:

  • na tjednoj bazi
  • svaki mjesec unose se dokumentirane bilješke s fotografijama ili nekim instrumentom praćenja razvoja, iz čega se može iščitati napredak djeteta.

Razvojnu mapu djeteta primarno vode odgojitelji i roditelji.

Koji se podaci o djetetu mogu naći u razvojnoj mapi?

  • Fotografija djeteta s osnovnim podacima o njemu (ime iprezime, nadnevak rođenja, nadnevak upisa u jaslice / vrtić,…)
  • Fotografije obitelji
  • Fotografije dvogeneracijske obitelji (djedovi i bake)
  • Podaci o visini i težini
  • Otisak stopala i dlana
  • Osobna karta djeteta (što voli, najdraži prijatelji, najdraža igračka, aktivnost,…)
  • Važni nadnevci (rođendani, određene posjete, takmičenja,…)
  • Diplome (s natjecanja, smotri, izložbi i slično)
  • Zahvalnice roditeljima
  • Posebni trenuci: samostalno hoda, jede, odviknulo se od pelena,…
  • Likovni radovi djece,…

Razvoj i napredak djeteta bilježe se putem:

  • izjava djeteta („biseri“; „iskrice“);
  • stvaranja (pjesme, priče, stihovi,…);
  • intervjui s djetetom (ciljani, ovisno o tome što se želi saznati, npr. Što želi…; Što voli…; Kako se osjeća…; mogu biti vezani za određeno područje dječjeg interesa);
  • likovni radovi koji „oslikavaju“ razvoj djeteta (selektirani);.
  • jake i slabe strane djeteta (ispisane u obliku tabele, napravljene na temelju korištenja različitih protokola praćenja razvoja);
  • zapažanja o djetetu (bilješke);
  • protokoli za praćenje djeteta (kontrolne liste, chek liste);
  • ciljevi i zadaće (dugoročni i kratkoročni);
  • fotografije koje oslikavaju razvoj i napredovanje djeteta (uz pisani komentar ili objašnjenje);
  • priprema za školu (primjeri radnih listova, grafomotoričkih vježbi, matematičkih knjižica, izrađenih slovarica,…).

Dodatni izvori podataka o djetetu su:

  • dječji crtež – bilježimo djetetovu reakciju na zadatak, pristup crtanju, završetak rada i što nam dijete kaže o crtežu;
  • tlocrt sobe dnevnog boravka – bilježimo staze kojima se dijete kreće, mjesta gdje najčešće boravi,koju djecu i aktivnosti najčešće bira,…;
  • bilješke iz dnevnih vrednovanja;
  • izvješća drugih sustručnjaka;
  • antropometrijska mjerenja (visina, težina).

Profesionalna je odgovornost odgojitelja da što bolje razumije svako dijete i da ima uvid, ne samo u djetetovo spoznajno funkcioniranje, već i socio-kulturološki kontekst iz kojeg dijete dolazi.

Roditelji kao prvi i najvažniji odgojitelji svoje djece, važan su element u međuodnosu na relaciji : DIJETE – ODGOJITELJ – RODITELJ.

Roditelji u jaslicama / vrtiću sudjeluju, pored ostaloga, u radu ustanove putem inicijalnih intervjua koje provodi stručni tim prilikom upisa djeteta u vrtić.

U predškolskim ustanovama dokumentiranje suradnje s roditeljima vrši se putem:

  • anketnih listića o očekivanju od odgojitelja i vrtića;
  • pisanih izjava o oblicima suradnje u koje se roditelji žele uključiti;
  • načina kojima žele pomoći radu vrtića , odnosno odgojno – obrazovne skupine u koju je uključeno njihovo dijete;
  • dodjele zahvalnica za doprinos ukupnom odgojno – obrazovnom radu na razini ustanove i/ili odgojne skupine;
  • fotografija roditelja i čitavih obitelji (kreativne radionice, volontiranje, izleti, druženja i slično);
  • zapisnika individualnih razgovora s roditeljima (zaključci sa susreta – dogovoreni ciljevi, individualni planovi za dijete);
  • kako je dijete dobilo ime (kratki zapis).

Što više informacija odgojitelji imaju o djetetu, to je veća vjerojatnost da će zadovoljiti njihove potrebe i biti uspješniji u planiranju aktivnosti,njihovoj realizaciji i očekivanim rezultatima.

Dokumentiranje prikupljenih podataka o djeci treba, pored ostaloga, odgovoriti na tri ključna pitanja, a ona su:

  • Što želimo doznati o djetetu?
  • Kako dokumentiram dobivene informacije?
  • Kako koristim te informacije?

Dokumentiranje kao proces omogućava:

  • praćenje učenja i postignuća djeteta u različitim područjima njegova razvoja (psihičkom, emocionalnom, socijalnom, spoznajnom);
  • uvid u kompleksna iskustva učenja djeteta koja proizlaze iz integriranog pristupa učenja / poučavanja;
  • sustavno praćenje i bilježenje specifičnih interesa i razvojnog napretka svakog djeteta;
  • prihvaćanje učenja kao integriranog procesa – uočavanje što djeca uče kroz aktivnost, istraživanje i interakciju s odraslima, drugom djecom i materijalima za učenje;
  • pomoć u procjenjivanju onoga što djeca znaju ili mogu tj. ne znaju ili ne mogu učiniti kako bi modificirali složenost ponuđenih materijala aktivnosti;
  • uočavanje prednosti osiguranja konkretnih, realnih i za život djeteta relevantnih materijala za učenje.

Načini prikupljanja podataka o djetetu

Formalni izvori su:

  • KONTROLNA LISTA – brza i jednostavna tehnika kojom se mjeri prisutnost i frekvencija pojavljivanja određenog ponašanja ili se dokumentira određeni razvojni pokazatelj (npr. koliko djece imenuje boje,..). Govore o ponašanju, ali ne i o kontekstu.
  • PROTOKOL PROMATRANJA – napravljeni od strane odgojiteljica ili članova stručnog tima – ciljano.
  • ANEGDOTSKE BILJEŠKE – kratak opis kvantitativnih aspekata nekih situacija, tj. kako neko ponašanje počinje, kako se razvija i kako završava (npr. situacija kako djeca razrješavaju sukob,…).
  • VIDEOSNIMKE, AUDIOSNIMKE, FOTOGRAFIJE – najobjektivniji način prikupljanja i dokumentiranja podataka o djetetu.

Djecu je potrebno promatrati u mnogim situacijama i na monogo različitih načina, kako bi se stvorila što cjelovitija slika o njihovim interesima, mogućnostima i kompetencijama.

Nakon teorijsko – radioničkog pregleda sadržaja razvojnih mapa, načina prikupljanja podataka o djeci i primjera individualnog plana razvoja djeteta, dogovorena je izrada razvojnih mapa po odgojnim skupinama naše ustanove i supervizija od strane kolegice Bojane Gotlin kojom bi se teorijske spoznaje pretočile u praktične primjere razvojnih mapa za konkretnu djecu po odgojnim skupinama naše ustanove.

Primjena razvojnih mapa ovom edukacijom postaje standardno sredstvo praćenja razvoja svakog djeteta u svrhu njegovog što cjelovitijeg razvoja po razvojnim područjima o kojima skrbimo, a ona su:

  • tjelesni rast i razvoj
  • govor i govorna komunikacija
  • socio – emocionalni razvoj
  • spoznajni razvoj i
  • dječje stvaralaštvo – dječja kreativnost.

Pripremio: Zdenko Glasovac, prof.