U sklopu EU(ESF) projekta „Maslačak – prijatelj djece“ u petak i subotu, 4. i 5. lipnja 2021. godine, održana je edukacija pod nazivom „Jačanje kompetencija odgojitelja“.
Ciljana skupina bile su odgojiteljice predškolske djece na razini naše ustanove, a edukaciju su vodile kolegice Helena Burić, stručna suradnica – pedagoginja i Helena Gašpar, odgojiteljica predškolske djece, obje zaposlenice Dječjeg vrtića Špansko, Zagreb.
Jačanje kompetencija odgojitelja primarno se ogleda u sedam područja našeg odgojno – obrazovnog rada, a ona su:
- Interakcija
- Obitelj i zajednica
- Inkluzija, različitosti i demokratske vrijednosti
- Praćenje, procjenjivanje i planiranje
- Strategije poučavanja
- Okruženje za učenje
- Profesionalni razvoj.
I Interakcija
Interakcije između odraslih i djece, kao i djece međusobno, od ključnog su značaja za razvoj tjelesnog, socijalnog, emocionalnog i kognitivnog razvoja djece.
Interakcije djeci omogućuju kontinuirano učenje kroz razmjenu znanja, iskustava i mišljenja te iskazivanje emocija.
Kroz interakcije djeca razvijaju pojam o sebi, osjećaj pripadnosti zajednici i svijetu u kojem žive.
Uloga odgojitelja je na brižan i podržavajući način omogućiti djeci sudjelovanje u različitim interakcijama i procesima konstrukcije novih znanja i značenja. Njihova je uloga, također, na podržavajući i uvažavajući način modelirati interakcije među svim odraslima koji sudjeluju u životu djeteta.
Interakcije kojim se ostvaruje i potiče smislena i uvažavajuća komunikacija svih sudionika u procesu i u kojim je svakome omogućeno izreći svoje mišljenje, potiču razvoj svakog djeteta u samopouzdanu osobu koja uči i pridonosi razvoju društva te brine o njegovim članovima.
II Obitelj i zajednica
Snažno partnerstvo između odgojitelja, obitelji i ostalih članova zajednice izuzetno je važno za dječji razvoj i učenje. Uvažavajući ulogu obitelji kao prve djetetove odgojno – obrazovne i socijalne sredine za učenje, odgojitelji povezuju vrtić i obitelj / zajednicu i unapređuju kontinuiranu dvosmjernu komunikaciju.
Različite strukture, podrijetlo, životni stilovi i karakteristike obitelji i zajednice u kojima djeca žive moraju se uzeti u obzir kako bi se podržao dječji razvoj i učenje.
Osjetljivost i spremnost da se izađe u susret obiteljima, ogleda se u različitim načinima na koje odgojitelji uključuju obitelji u proces učenja i razvoj njihove djece te u život grupe i vrtića.
Promicanjem djelotvorne interakcije između obitelji, vrtića i zajednice, odgojitelji potiču razumijevanje zajedničke odgovornosti za odgoj, obrazovanje i budućnost djece.
III Inkluzija, različitosti i demokratske vrijednosti
Promicanje prava svakog djeteta i obitelji da budu uključeni, poštovani i cijenjeni, da rade na ostvarenju zajedničkih ciljeva i dosegnu svoje pune potencijale sastavni je dio kvalitetne pedagogije.
Pritom se posebno naglasak stavlja na promicanje prava pripadnika ranjivih skupina. Od ključne je važnosti da svakodnevna praksa odražava vrijednosti sadržane u UN Konvenciji o pravima djeteta i u drugim međunarodnim i nacionalnim dokumentima.
Odgojitelj predstavlja model ponašanja i omogućava djeci da kroz svakodnevna iskustva uče poštovati i cijeniti različitosti te razvijati vještine sudjelovanja.
Odgojitelj kod djece potiče prepoznavanje i uvažavanje različitih potreba, promovira djelotvornu suradnju za ostvarenje zajedničkih ciljeva i poštivanje posebnih interesa i potreba svakog pojedinog djeteta ili grupe.
Svako dijete treba uvažavati kao aktivnog sudionika odgojno – obrazovnog procesa, kao pojedinca i ravnopravnog člana zajednice i društva u cjelini.
IV Praćenje, procjenjivanje i planiranje
U kvalitetnoj se pedagogiji prepoznaje važnost praćenja, procjenjivanja i planiranja razvoja i učenja svakog djeteta.
Prilikom planiranja odgojitelj integrira razvojno – primjerena očekivanja, zahtjeve nacionalnog kurikulum, mogućnosti za kreativnost i istraživanje te interese i potrebe svakog djeteta i grupe djece.
Praćenjem, procjenjivanjem i planiranjem treba podržati razvoj i učenje svakog djeteta i nadograđivati se na dječju prirodnu znatiželju i interese, prethodna znanja, iskustva i vještine.
Važno je da se tijekom odgojno – obrazovnog procesa kod djece potiče razvoj vještina i predispozicija za samoprocjenu i cjeloživotno učenje. Koristeći se sustavnim promatranjem djece i drugim strategijama praćenja i procjenjivanja, odgojitelj stvara kratkoročne i dugoročne planove koji uključuju interese i potrebe svakog djeteta i grupe djece i koji su istovremeno podrška i izazov za njihova buduća postignuća.
V Strategije poučavanja
Kvalitetan pedagoški proces temelji se na uvjerenju da skrb, odgoj i obrazovanje čine povezanu cjelinu, da su dobrobit i uključenost svakog djeteta preduvjeti uspješnog učenja. Iako se učenje događa na različite načine i u različitim situacijama, krajnji cilj pedagoškog procesa jest postavljanje visokih, ali dostižnih očekivanja za svako dijete, poticanje znatiželje, istraživanja, kritičkog mišljenja i suradnje, kako bi svako dijete razvilo preduvjete za cjeloživotno učenje. Strategije koje odgojitelji koriste trebaju odražavati demokratske vrijednosti, a u obzir trebaju uzeti sva razvojna područja o kojima skrbimo.
Različitim strategijama kod djece treba razvijati vještine koje im omogućuju da postanu odgovorni članovi društva, kao i osjećaj empatije i brige za druge, otvorenost i poštivanje različitosti. Također strategijama treba stvoriti prilike za formiranje, izražavanje i promjenu vlastitog mišljenja, za stvaranje izbora, donošenje odgovornih odluka, te za postizanje dogovora. Odgojitelj je odgovoran za izbor strategije poučavanja koje svakom djetetu daju najbolju podršku za ostvarivanje osobnih razvojnih i obrazovnih ciljeva, kao i ciljeva definiranih nacionalnim kurikulumom.
VI Okruženje za učenje
Okruženje za učenje u velikoj mjeri utječe na kognitivni, socijalni, emocionalni i tjelesni razvoj djece.
Kreirajući tjelesno i psihološki sigurno i poticajno okruženje u kojem djeci nudimo različite razvojno – primjerene materijale, aktivnosti i situacije, odgojitelj potiče učenje kroz samostalno i grupno istraživanje, igru, raznovrsne informacije i interakcije s drugom djecom i odraslima.
Odgojitelj osigurava da se svako dijete osjeća dobrodošlim i time djeci šalje poruku da je svaka osoba cijenjena, da je svako dijete i njegova obitelj važan dio zajednice. Odgojitelj također osigurava da svako dijete može koristiti zajednički prostor i resurse i potiče djecu na sudjelovanje u njihovom održavanju.
Osiguravajući djeci sigurno okruženje i mijenjajući ga u skladu sa specifičnim potrebama učenja, odgojitelj ohrabruje djecu na sudjelovanje i suradnju u različitim aktivnostima i na preuzimanje rizika u učenju.
Područje izvan vrtića i resursi u zajednici također su važan dio bogatog okruženja za učenje.
VII Profesionalni razvoj
Kvalitetnu pedagošku praksu implementiraju odgojitelji koji su kontinuirano uključeni u proces profesionalnog i osobnog razvoja, reflektiraju o vlastitoj praksi, surađuju s kolegama i na njih prenose svoj entuzijazam za cjeloživotno učenje.
Odgovornost odgojitelja je da zahtjeve postavljene od strane nadležnih institucija implementira na način koji se temelji na uvjerenju da svako dijete može biti uspješno.
Također, njihova je odgovornost da svakom djetetu osiguraju najbolju podršku za razvoj i učenje.
Odgojitelj pokazuje entuzijazam i s drugima dijeli vještine koje promiču učenje odgovarajući na svakodnevne izazove u životu i radu, promjene u društvu, porast informacija i pojavu novih tehnologija. Aktivnim sudjelovanjem, kritičkim promišljanjem i partnerstvom s drugima, odgojitelj unapređuje kvalitetu svog profesionalnog rada, promovira vlastitu profesiju i povećava svoju sposobnost zagovaranja kvalitetnog odgoja i obrazovanja za svu djecu.
Edukacija je organizirana u prostoru Centra za kulturu Sigmund Romberg Belišće, a trajala je 12 sati.
Ovo je ujedno bila posljednja edukacija u sklopu projekta „Maslačak – prijatelj djece“ , financiran sredstvima Europskog socijalnog fonda (ESF).
