TRENING EMOCIONALNE PISMENOSTI (TEP)

07. ožujka 2020.

U sklopu provedbe EU projekta „Maslačak – prijatelj djece“ organizirana je edukacija za odgojiteljice pod nazivom „TRENING EMOCIONALNE PISMENOSTI“.

Edukacija je organizirana i izvedena kroz suradnju s kolegom Dubravkom Šokčevićem, dipl. socijalnim pedagogom, koji je bio voditelj navedenog programa.

Ciljevi treninga:

Opći cilj učenja emocionalne pismenosti je povećati osobnu moć i suradnju s drugim ljudima bez manipulacije i psiholoških igara.

Specifični ciljevi treninga:

Povećati razinu samopoštovanja i ljubavi prema sebi i drugima.
Reduciranje negativne samokritike i negativne kritike drugih.
Usvajanje vještina emocionalno pismene komunikacije.
Uviđanje povezanosti između mišljenja, osjećanja i ponašanja.
Povećati razinu iskrene i direktne komunikacije, nasuprot manipulaciji i psihološkim igrama.

Struktura treninga:

I BLOK : Povećati razinu samopoštovanja i ljubavi prema sebi i drugima.

Radionica: Važnost stroukova – jedinice pažnje, za emocionalan život osobe.

II BLOK : Reduciranje negativne samokritike i negativne kritike drugih.

Radionica: Prepoznavanje i reduciranje utjecaja negativno kritičkog roditelja.
Radionica: Razvijanje samosvjesnosti i pozitivno njegujućeg roditelja.

III BLOK: Usvajanje vještina emocionalno pismene komunikacije

Radionica: Razvijanje vještina emocionalno pismenih transakcija

IV BLOK: Uzročnost

Radionica: Prepoznavanje vlastitih emocija i uočavanje veza između misli, osjećaja i reakcija
Radionica: Funkcionalne i disfunkcionalne emocije
Radionica: Razumijevanje i prihvaćanje osnovnih životnih prava.

V BLOK: Iskrena i direktna komunikacija, nasuprot manipulacije i psiholoških igara

Radionica: Emocionalne greške koje radimo zbog ulaženja u igre i preuzimanje odgovornosti.

Što je emocionalna pismenost i zašto je toliko važna?

Emocionalna pismenost znači prepoznavati vlastite osjećaje kao i osjećaje drugih ljudi, znati koliko su oni jaki i što je to što ih uzrokuje.

To znači upravljati svojim emocijama, odnosno znati kako, kada i gdje izražavati svoje emocije i znati kako one utječu na druge.

Emocionalno pismena osoba je svjesna pozitivnih funkcija neugodnih osjećaja. Zbog toga ne izbjegava situacije koje su neugodne i ne izbjegava izazvati neugodnost kod drugih.

Emocionalno pismena osoba ne omalovažava sebe i druge, već voli sebe i druge i zna to izražavati u komunikaciji.

Njezin komunikacijski stil pretežno je asertivan, tako da slobodno izražava svoje stavove i uvjerenja na način koji ne ugrožava drugoga.

Skalu emocionalne svjesnosti čine:

100% svjesnost
interaktivnost
empatija
uzročnost
diferencijacija
verbalne barijere
primalno iskustvo, kaos
fizička senzacija
otupjelost.

Osnovno o svakoj razini skale emocionalne svjesnosti

OTUPJELOST – ljudi u ovom stanju nisu svjesni ni jedne emocije, čak ni kada imaju jake osjećaje.

FIZIČKA SENZACIJA – na ovoj razini ljudi su svjesni osjećaja koji prate emocije, ali ne i same emocije. Osoba će možda osjetiti da joj srce ubrzano kuca, ali neće biti svjesna da se boji, možda će osjetiti pritisak u grudima, ali neće biti svjesna da je tužna. Možda će doživjeti navalu topline, jezu, grč u stomaku, osjećaj bockanja ili čak probadajuću bol – možda će osjetiti sve te senzacije, ali neće biti svjesna same emocije.

EMOCIONALNI KAOS ILI PRIMALNO ISKUSTVO – u ovoj fazi ljudi su svjesni emocija, ali ne mogu ih izraziti riječima. Zbog toga ovu fazu zovemo primalnom, jer je slična emocionalnom doživljaju djece rane dobi koja jasno doživljavaju emociju, ali nisu je u stanju imenovati.

VERBALNA BARIJERA – svijest o emocijama ovisi o sposobnosti govora o onome što osjećamo i zašto to osjećamo. Savladavanje ove jezične barijere zahtijeva okruženje u kojem su ljudi otvoreni za razgovor o emocijama. Kada je osoba u stanju pričati o svojim emocijama s drugim ljudima, to će joj pomoći u razvijanju svoje emocionalne svjesnosti.

DIFERENCIJACIJA – dok s drugima pričamo o svojim emocijama, počinjemo prepoznavati različite emocije i njihov intenzitet. U ovoj fazi postajemo svjesni razlike između osnovnih emocija, kao što su bijes, ljubav, sram, radost ili mržnja.

Počinjemo shvaćati kako svako osjećanje može imati različit intenzitet. Strah može varirati od strepnje do užasa, a ljutnja od iritacije do razdražljivosti i bijesa. Također i ljubav se može osjećati na više razina.

UZROČNOST – bolje uviđamo misaone procese, uvjerenja i vrijednosti koje doprinose aktiviranju neke emocije.

EMPATIJA – učeći o svojim emocijama počinjemo intuitivno uviđati kako se drugi ljudi osjećaju. Empatija je oblik intuicije koji se odnosi izričito na emocije. Kao i intuicija, empatija je neprecizna i nedovoljno validna, može biti točna ili pogrešna. Zato je važno razvijati načine pomoću kojih ćemo objektivnije potvrđivati točnost svoje intuicije, odnosno empatije.

INTERAKTIVNOST – ako znamo što drugi osjećaju, to ne mora obavezno značiti kako znamo što s time trebamo raditi. Emocionalna interaktivnost zahtijeva znanje o tome kako će drugi ljudi reagirati na određene poticaje i vještine kojima se može utjecati na intenzitet emocionalne reakcije.

Ljudska emocionalnost se istražuje, a ljudsko biće se neprestano prilagođava novim okolnostima. Zato postoje još neistražena područja koja su predmet znanstvenih istraživanja na putu postizanja 100% svjesnosti koja je svojevrstan ideal našeg emocionalnog razvoja.

Važnost emocionalne pismenosti

„Biti pametan“ do sada je uglavnom značilo imati visok koeficijent racionalne inteligencije (IQ).

Suvremena istraživanja pokazuju kako društveno uspješni i osobno zadovoljni pojedinci nisu oni koji imaju visok IQ, već oni koji pored racionalne inteligencije imaju razvijenu emocionalnu inteligenciju (EQ) u čijim su temeljima tri emocionalne vještine, a one su:

svjesnost o vlastitim osjećajima i razumijevanje osjećaja drugih
vještine upravljanja svojim emocijama i
stvaranje dobrih međuljudskih odnosa.

Trening emocionalne pismenosti završilo je 25 odgojiteljica naše ustanove koje su na kraju edukacije, u formi eseja, iznijele svoja zapažanja gledemogućnosti daljnjeg osobnog i timskog razvoja primjenom znanja, vještina i metoda predstavljenih ovim programom te vrednovale sve elemente njegove organizacije i izvedbe.